Dialogos crpi inspiraciju za ovu glazbeno-scensku izvedbu Hekube iz dva renesansna izvora. U 16. stoljeću venecijanski polihistor Lodovico Dolce (1508. – 1568.) preveo je na talijanski Erazmovu latinsku verziju (tiskanu 1506.) Euripidove antičke Hekube (480. – 406. pr. Kr.). Dolceova elegantna stihovana priča o Hekubi potakla je Marina Držića (1508. – 1567.) da u Dubrovniku preradi Dolceov tekst i napiše vlastitu stihovanu dramu na hrvatskom jeziku. Izvedena je u Dubrovniku 1559., nakon što je dvaput zabranjivana, jer su je vlasti smatrale previše turbulentnom. Dolce i Držić, dva mediteranska blizanca rođena i umrla istih godina, danas počivaju u dvije venecijanske crkve koje dijeli par koraka i pokoji uski kanalić ustajalog jadranskog mora kojim ne puše vjetar. Njihove dvije republike, Dubrovačka i Serenissima, stajale su kao dvije utvrde oko tog istoga Jadranskog mora, u doba kada su Dolce i Držić pisali svoje Hekube. Jesu li se ikada upoznali?

Uloge:
Katarina Livljanić: Hekuba
Francisco Mañalich: duh Polidora, Poliksena, Polimnestor
Tonko Podrug: Odisej
Milivoj Rilov: Agamemnon
Srećko Damjanović: sluga
‍
Kor:
Kantaduri
Joško Ćaleta, glas i umjetničko vodstvo
Srećko Damjanović, glas
Nikola Damjanović, glas
Tonko Podrug, glas
Milivoj Rilov, glas

‍
Instrumenti:
Norbert Rodenkirchen, flaute, dvojnice
Albrecht Maurer, viela, lijerica
Francisco Mañalich, viola

Glazbeno vodstvo, libreto: Katarina Livljanić
Režija, scenografija, kostimi, titlovi: Sanda Hržić
Glazbena rekonstrukcija: Katarina Livljanić, Francisco Mañalich, Joško Ćaleta
Instrumentalna glazbena rekonstrukcija: Norbert Rodenkirchen, Albrecht Maurer
Rasvjeta i tehnika : Srećko Damjanović
Prijevod: Vojo Šindolić i Katarina Livljanić

Ulaznice dostupne na Entrio.hr.