Osnovane sredinom 1970-ih, Osorske glazbene večeri i u petom desetljeću kontinuiranog postojanja nastavljaju njegovati osnovnu premisu– poticanje hrvatskog glazbenog stvaralaštva. Renesansna osorska katedrala, središnja festivalska pozornica, dosad je ugostila gotovo osam stotina koncerata na kojima je praizvedeno više od tri stotine festivalskih narudžbi svih generacija skladatelja. Programi festivala, uz kanonska djela klasične glazbe svih razdoblja, problematiziraju stvaralaštvo ključnih ličnosti moderne i suvremene glazbe u Hrvatskoj, među kojima prednjače Boris Papandopulo, Stjepan Šulek, Ivan Brkanović, Miroslav Miletić, Igor Kuljerić, Stanko Horvat i drugi.

Njihova ostvarenja, bilo da je riječ o kanonskim djelima hrvatske glazbe ili kompozicijama skladanima upravo za Osor, interpretiraju domaći i inozemni ansambli i solisti. Uz rezidencijalne ansamble, među kojima se ističu Zbor i orkestar Hrvatske radiotelevizije, Zagrebački solisti, Zagrebački kvartet i Cantus Ansambl, festival redovito ugošćuje prestižne izvođače međunarodne scene, poput ansambla Voces8, L'Arpeggiata i brojnih drugih.

Osim pozornice za nove zvukove i glasove domaće scene klasične glazbe i srodnih žanrova, Osorske glazbene večeri nastavljaju njegovati i tradiciju. Repertoarna politika od samog početka potiče muzikološka istraživanja koja su rezultirala temeljnom literaturom (npr. zbornik radova Glazbeni barok u Hrvatskoj, 1987.) ili otkrivanjem desetaka izgubljenih skladbi manje poznatih autora. Poticanje suvremenih čitanja glazbene baštine, tradicijske i sakralne, te njihova reinterpretacija suvremenim glazbenim jezikom, zacrtano je prvom festivalskom narudžbom, Osorskim rekvijemom Borisa Papandopula, kantatom za mješoviti zbor, soliste, naratora, udaraljke, sopile i električnu gitaru.